Zagrebački Holding  
Mapa webaLinkovi
 
 
Tražilica pokojnika gradskih groblja grada Zagreba

Gaj urni - Krematorij

  OSNOVNI PODACI
  • Površina groblja Gaj urni 20 ha
  • 11.11.1985.svečano otvorenje Zagrebačkog krematorija
  • 30.01.1986.prvi kremirani pokojnik Rudolf Stanić, sin Franje i Marije, umirovljenik, star 71 godinu. Umro je 28.01.1986., a pokopan 03.02.1986. na groblju Mirogoj 135. polju, II razred, u grobu broj 270
  • 04.04.1986. – u groblju Gaj urni, 2. polje, razred kazeta,grob broj 1, prva sahranjena osoba Melanija Brečević, umirovljenica, stara 94 godine, umrla 26.03.1986, kremirana 01.04.1986.
  • Krematorij je izgrađen  i oblikovan po projektu trojice zagrebačkih arhitekata Marijana Hržića, Zvonimira Krznarića i Davora Mancea, 1983. – 1985.
  • Prostorni i hortikulturni projekt groblja Gaj urni izradio doc. Miroslav Kollenz dipl.ing.arh.
  • KENOTAF – spomen obilježje neidentificiranim žrtvama Domovinskog rata, autori: Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić, Davor Mance, 1997.-1999.
  • VRATA KENOTAFA,- Zvonimir Krznarić i Stanko Jančić, 2005.
  • SUNČANA POLJANA (Prolaznost života – spomen obilježje na polju za prosipavanje pepela), autori Zvonimir Krznarić, Stanko Jančić, 2000.
  • Zvono za zagrebački krematorij izlio je i poklonio gradu zagrebački ljevač, graditelj zvona Viktor Šikić. Zvono je izliveno u bronci, u srpnju 1985. godine i teško je 80 kg. Udarni ton zvona je 50 sekundi. Zvono ima četiri alikvotna tona. U žargonu zvonara to je ocjena – odličan. Ukrašeno je duborezom (lovorove grančice i grb grada Zagreba s imenom graditelja i njegove supruge).
STANJE NA DAN 01.01.2017.
  • sahranjenih: 31659
  • grobnih mjesta: 15895

"Nad sjevernom stranom Zagreba šumi njegova gora; profil njegove panorame usječen je u gorska pribrežja, a šumski rukavci praćeni potocima Zagrebačke gore vraćaju dah umornom gradu, spuštajući se do gradskih izloga i tramvajskih pruga. Grad i gora licem u lice, a bogata i uzbudljiva tradicija grada na šumovitoj scenografiji stare Medvednice, ratnik i gromadni štit nad raskršćima civilizacije, život i smrt u plavom ceremonijalu planine, živi, i njihova groblja u vječnoj prisnosti.

Groblja su najdostojanstveniji tragovi živih i mrtvih. Zagreb se tako i odnosio prema svojim grobljima, a veličanstvena slučajnost idealne konfiguracije na kojoj je zasjeo i povijest prisojnih visova Mirogoja obasjava taj odnos neponovljivom svjetlosnom gamom; zemljište za najveće i najljepše zagrebačko groblje Mirogoj kupilo je gradsko poglavarstvo na dražbi nakon smrti Ljudevita Gaja, prvog lidera hrvatskog narodnog preporoda. Ovakva tradicija i prenapučenost zagrebačkih groblja nalagala je i primjereno rješenje: sva domaća i inozemna iskustva upućivala su na tehnologiju kremiranja, a budući kompleks krematorija trebalo je što diskretnije spustiti na najpovoljniju izabranu lokaciju, u Črleni jarek, također na Mirogoju. Natječajem dobivena autorska ideja zagrebačkih arhitekata (Hržića, Krznarića i Mancea), kad je krematorij napokon sagrađen, pokazala je harmoničnu slojevitost modernog arhitektonskog izraza i tradicionalnog nadahnuća.

Zdanje krematorija skoro je neprimjetljivo sa ceste, uklopljeno je u plitke zasjekline brijega, a svoju dostojanstvenu prostornost i dubinu otkriva tek kad zakoračite u zavojite hodnike i spustite se u posljednju "luku" sa dvije ceremonijalne dvorane, lađe, veliku i malu koje gledaju na dolinu oivičenu šumarcima.

Fasade krematorija su u opekama boje sasušenih zemljanih usjeka koji se naziru iznad zidova krematorija, od istih su opeka i prilazni vanjski hodnici. Vizualni likovni odgovor ovakvim zidovima vraća sama zemlja doline. Iako zatravljena ona ne može sakriti svoju pravu golu put, kao što ni izbor ovakvog fasadnog materijala ne može sakriti namjeru podražavanja iskonske ljudske veze i navike ukapanja pod zemlju, u zemlju, sa zemljom.

Unutrašnjost hodnika obložena je visokovrijednim kamenom i kako silazi prema dubljim centralnim prostorijama prati, kao i vanjski zidovi, ovalne linije doline - svaka geometrijska napetost premošćena je ovalnim polukružnim i kružnim formama između draperije tamnih plišanih zavjesa gube odveć žalobnu dramatičnost, prateći tvrde forme.

Gledajući odozgo, s glavne Remetske ceste, krematorij se ne čini velikim i tek sam program ceremonijala i čin kremiranja pokojnika otkriva svaki njegov podjednako važan kutak. Odvijanje svečanosti, ispraćaj u objektu krematorija moguće je u velikoj i maloj ceremonijalnoj dvorani i na vanjskom ceremonijalnom prostoru. Prostorija velike ceremonijalne dvorane zastakljena je prema atriju oproštaja i prema potrebi čitav se taj stakleni polukružni zid vertikalno diže i može se koristiti kao jedinstven prostor. Staklena pregrada Male dvorane je nad samom dolinom sa gajevima za urne pa iz toga ugla impresionira; u istoj maniri izvedeni su piramidasti tornjevi (jedan veliki i šest manjih) na krovu krematorija i dvorišni toranj zvonika, u kojem se mogu čak pročitati riječi darovaoca, i zvonotvorca, Zagrepčanina Viktora Šikića."


(Iz knjige "Krematorij Mirogoj i Gaj urni u Zagrebu)


JAVNI PRIJEVOZ

S Kaptola voze autobusne linije:
  • 106 Kaptol-Mirogoj-Krematorij
  • 226 Kaptol-Remete-Svetice
  • 203 Svetice-Vinec-Krematorij