Groblja
Miroševac
Potrebno je mnogo pripreme, obilje alarmantnih novinskih članaka i javno izrečenih misli da bi se uopće počelo razmišljati o nekim zahvatima, pogotovo kao što je to gradnja novog groblja. Tu je povijest Mirogoja i Miroševca, ako ne ista, onda vrlo slična. Naime, kao što je poznato, šezdesetih godina 19. stoljeća mnogo se pisalo i govorilo o prenapučenosti tadašnjih zagrebačkih groblja. Stvarni je, pak, posao oko izgradnje Mirogoja započeo tek 1873. godine.Isto tako, o prenapučenosti Mirogoja pisalo se već 40-tih godina 20. stoljeća, a nastavilo i nakon rata tako da u tadašnjem "Narodnom listu" stoji da na Mirogoju "ima mjesta još za svega dva do tri mjeseca". Ipak, novo gradsko groblje prima svojeg prvog stanovnika tek u studenom 1952. godine, tako da je zapravo od tog početnog alarmantno kratkog roka prošlo gotovo sedam i pol godina i, zapravo je, još nedovršeno sahranilo svoje prve stanovnike.
Kako se sve radilo u posljednji trenutak, dovedeno je u pitanje čak i otvaranje groblja, jer se gradilo etapno. Prva se gradila zgrada za izlaganje mrtvaca - kanalizacija u tom dijelu zgrade ne postoji, jer su nusprostorije, predviđene u manipulativnom traktu, zamišljene da budu tek u drugoj fazi izgradnje. Tako se dogodilo da zbog nedostatka vodovoda i kanalizacije dođe u pitanje čitav projekt. Zbog određenih problema promijenjen je i izvođač radova. Ljeti 1951. godine kad se mrtvačnica već uvelike gradila došlo je i do, srećom, jedinog većeg incidenta kada su na gradilište došli seljaci, očito nezadovoljni cijenom koja im je dodijeljena za njihove posjede, ali i blizinom groblja. Pažljivi kroničari zamijetili su da nakon tog incidenta više nije bilo pobuna, ali su s posjeda (odnosno sa izvlaštenih površina) nestala sva kvalitetnija stabla koja su mogla biti osnovom zelenih površina groblja, dok je (preostale) stare voćnjake, trula stabla i grmlje ionako trebalo ukloniti, tako da je moguće govoriti o vrlo mladom (gotovo svom) miroševačkom zelenilu.
Ideja hortikulturnih arhitekata Silvane i Josipa Seissela bila je što više sačuvati izvorni oblik okoline, što tada nije u potpunosti izvedeno. Trebale su proći godine da Miroševac stekne današnji epitet jednog od najzelenijih i najljepše uređenih groblja u Hrvatskoj. Premda sporije, s razvojem groblja, rasle su i zelene površine. Građeni su putevi, stazice, uređen je ulazni prostor, ozelenjen prostor oko mrtvačnice, ukrašena grobna polja crnogoričnim grmljem i stablima, brezama i cvijećem.
JAVNI PRIJEVOZ
